Mirjana Krnić-Rakočević - filozofija

Debata, tako značajna veština!

Već nekoliko godina unazad se sa uživanjem bavim debatom kao vannastavnom aktivnošću srednjoškolaca, ali je često koristim i u nastavi kao jednu od veoma plodnih i široko primenljivih nastavnih metoda. Ova forma razmene mišljenja o različitim temama i problemima je izuzetno dragocena i korisna za učenike iz različitih perspektiva posmatranja njihovog razvoja, a evo i zašto.

Na prvom mestu, debata vas uči logički ispravnom, jasnom i preciznom razmišljanju. Debater na raspolaganju uvek ima jako kratko vreme (svega par minuta) da izloži argumente, tj. razloge istinitosti svoje tvrdnje, i to takve koji će istovremeno biti i razumljivi, ali i teško oborivi. Ovo ograničeno vreme izlaganja misli „tera“ debatera da se fokusira na srž problema, da odvoji bitno od nebitnog, čime postaje sposobniji da što jednostavnije i razumljivije artikuliše svoje ideje. To znači da vas debata, na drugom mestu, uči jasnom i preciznom izražavanju, razvija tako bitnu sposobnost razložnog kazivanja u kojem je i govorniku i slušaocu jasan smisao onoga o čemu se govori. Ako znate šta mislite i zašto tako mislite, nećete imati problem da to na adekvatan način i iskažete.

Na trećem mestu, debata vas oštri za kritičko promišljanje svega postojećeg. Svaka debata se vrti oko razloga „za“ i razloga „protiv“, što znači da mesta dogmatizmu u debati nema. Svemu se može pristupiti na različite načine i svaka stvar drugačije izgleda iz različitih perspektiva – koja od tih strana može biti „istinitija“ zavisi od snage argumentacije koju izvodi onaj koji stvar posmatra, a ne od same stvari. To znači da učenici putem debatovanja postaju „osetljiviji“ na istinu, sve su manje isključivi i sve više otvoreni prema različitim mogućnostima tumačenja onoga „što nije“ i onoga „što jeste“.

I na kraju, ali i ne najmanje važno, debata vas zbog svojih strogih pravila debatovanja uči strpljenju, toleranciji i „fer pleju“. Zahteva od vas da pažljivo slušate svaku reč drugoga, da pratite i uvažavate tuđu misao, ali i da samerite i preispitate sopstvenu. Tim putem vas nagoni ka neprekidnom širenju sopstvenih horizonata pomerajući granice razumevanja sveta u kojem živite – sveta u kojem je još uvek previše svađe (čitaj: borbe čoveka protiv čoveka), a premalo istinskih dijaloga i argumentativne rasprave (čitaj: borbe čoveka za boljeg čoveka).

 

 

 

Skip to toolbar