Svako ko izvodi nastavu, bilo da je u pitanju učitelj, nastavnik ili profesor, sigurno je puno puta na svom času čuo čuveno pitanje đaka: „Zašto mi ovo učimo?“, „Šta će nama ovo u životu?“, „Kada ću ja to koristiti?“.
Moram da priznam da na pitanja ovakvog tipa doživim u sebi blaži nervni slom. I koga ja lažem kad kažem „blaži“? U redu, lažem čak i kada kažem da je „u sebi“…. 😀 😀 😀
Evo najčešće postavljenih pitanja:
1. „Šta će meni kvadratni koren, baš ću ja na pijaci da tražim koren iz 4 kg jabuka?!“
2. „Šta će meni logaritam, jel se to jede?“
3. „Šta će meni kvadratna jednačina, ja ću da studiram engleski jezik/medicinu/prava?“
Naravno, na ovakvo filozofsko pitanje može se odgovoriti samo filozofiranjem.
Moja prva reakcija na to pitanje je kontra pitanje: A šta će vam da znate glavni grad Norveške? Zašto je bitno šta je to atom i iz čega se sastoji? Koga briga šta je napisao neki tamo Dostojevski?
Naravno, đaci se odmah povuku. Znaju i sami da nisu u pravu. Znanje radi znanja, kažem im ja! To je najlepša stvar na svetu, to je smisao života! Nije bitno da li ću to znanje ikada iskoristiti u svakodnevnim aktivnostima. Sigurno da neću koristiti glavni grad Norveške ili kvadratni koren na pijaci, dok kuvam, plivam u bazenu ili dok vozim automobil.
Ali, sa druge strane, nikada ne znaš za šta će ti zatrebati, a možda ti jednog dana baš to konkretno znanje zatreba. Pa se podsetiš. Pa doučiš. Bitno je da ti ostane negde u malom mozgu, da postoji i taj alat u kutiji koji možeš da iskoristiš. Poznato je da niko ne zna sve, ali obrazovan čovek zna okvirne stvari i što je najbitnije zna gde šta može da pročita. Gde da potraži. Koje su mogućnosti da se to iskoristi u konkretnom poslu/problematici. Na kraju krajeva može da posluži puno i u društvu, da vodiš duboke i intelektualne razgovore, da budeš cenjen, prihvaćen i obrazovan.
A sada da odgovorimo na pitanje krajnje konkretno: ko je zaista pravi krivac što matematika danas zauzima mesto broj 1 kao predmet u obaveznom redovnom obrazovanju?
Ako treba kriviti konkretnu osobu, onda je to definitvno Platon, grčki filozof. On je stvorio čuvenu školu – Akademiju, na čijim se principima bezmalo zasniva i današnje obrazovanje. To je bila prva škola filozofije ustrojena kao univerzitet: imala je svoj statut, program, pravila ponašanja, spavaonice za učenike, biblioteku i sve ostalo. U Akademiji su se kao glavne nauke proučavale: filozofija, matematika, geometrija, logika, astronomija, govorništvo, gramatika, muzika, etika….
Na ulazu u Platonovu Akademiju stajalo je čuveno „upozorenje“: „Neka ne ulazi onaj ko ne zna geometriju“, čime je jasno stavljeno do znanja da je za Platona pored filozofije, matematika, odnosno geometrija kraljica nauka.
Upravo ovo je razlog zašto i dan danas učimo matematiku u tolikoj meri! Možemo slobodno reći – zato što je Platon smatrao da je to jako važno! Isto važi, naravno i za jezik: retorika i gramatika su takođe jednako važne nauke po Platonovom mišljenju, a svi učeni ljudi ovog sveta se i dan danas slažu u ovome – matematika i jezik su apsolutni osnov i jedini stabilan temelj za dalje razumevanje sveta koji nas okružuje! Šta još da vam kažem deco – krivite Platona, nemojte mene 😀