Aktivnosti Naši alumni Novinarska sekcija Novosti Školska 2020-2021 Zanimljivosti

Svetozar Marčeta – naš bivši učenik, a ove školske godine i naš kolega pripravnik

Ponosni smo svaki put kada čujemo za bilo kakav naših đaka, sadašnjih ili bivših. Ponos je još veći, ako tom uspehu možemo da doprinesemo. 

Svetozar Marčeta je naš bivši učenik, a ove školske godine je i naš kolega pripravnik! Pod mentorstvom profesorke Jelene Stojšić, Sveta se sa našim učenicima druži na časovima srpskog jezika i književnosti.

Kakvo je iskustvo vratiti se u Smart gimnaziju kao profesor, a kako je bilo biti učenik pre više od pet godina, zašto je odlučio da nakon Računarske gimnazije Smart upiše i masterira srpski jezik i književnost i koji su mu planovi za budućnost, pročitajte u intervjuu.

Kakva Vam je profesorka Ivana bila kao razredna?

Ivana je bila zaista divna razredna. Divna, ljubazna i prijatna osoba svakako. Sada, kada smo kolege, veoma mi je teško da je ne oslovljavam sa „nastavnice“ ili „razredna“, ili da joj ne persiram – iako ona toliko insistira na tome. Ponosan sam što jednu takvu osobu, kao što je Ivana, danas mogu nazvati svojim prijateljem i kolegom.

Kako Vam se čini škola sada u odnosu na period kada ste bili učenik?

Oduvek sam imao visoko mišljenje o našoj školi, to je, između ostalog, i mesto gde sam upoznao mnoge prijatelje i drage ljude / kolege. Činjenica je da je sada škola mnogo veća nego kada sam je ja pohađao, ali to, po meni, uopšte ne remeti atmosferu. Atmosfera je bila i ostala sjajna, radna, vesela… Kakva je bila, takva je i ostala.

Koliko vas je bilo u razredu?

Bilo nas je petnaest i tada smo bili jedino odeljenje u razredu. Mi smo bili treća generacija “Smart” gimnazije.

Da li je kriterijum za upisivanje škole tada bio teži ili lakši nego sad?

Iskreno, ne bih znao da li je bio teži ili lakši. Ja sam bio odličan učenik i imao sam pet iz vladanja – verujem da su i danas slični kriterijumi. Jednostavno, ono što škola danas traži, tražila je i onda, a to je uvek od učenika i dobijala.

Šta vas je motivisalo da postanete nastavnik?

Voleo sam da čitam još od malih nogu, odatle je ta ljubav prema književnosti. Konkretno, za nastavnički posao značajnu ulogu je imala moja tadašnja profesorka, a danas mentorka – Jelena Stojšić. Motivisala me je pre svega odgovnorost, ali i lepota ovog posla. Jer obrazovanje je po meni najvažnija stvar za lepu budućnost jedne države i jednog naroda. Za mene postoji lepota u prenošenju znanja, a što se tiče konkretno mog predmeta – srpskog jezika, lepo mi je da pričam i prenosim znanje o književnosti i jeziku.

Da li imate neku knjigu da nam preporučite?

Pa evo pošto nam je stigao novembar, preporučio bih vam knjigu koja se zove upravo “Novembar”, Gistava Flobera. To je jedno meditativno-lirsko promatranje života i ulaska u svet odraslih, tako da to može biti zanimljivo i za vaše godine. To je, inače, jedna od mojih omiljenih knjiga.

Koliko Vam je znanje iz ove škole pomoglo pri upisu fakulteta i na samom fakultetu?

Kada sam upisivao fakultet mislio sam da će moje kolege koje su završile društveno-jezičke smerove znati gradivo iz jezika i književnosti bolje od mene. Što nije bio slučaj – naprotiv! Smatram, a sada kao nastavnik sa sigurnošču to mogu i da potvrdim, da učenici u našoj školi, koja je primarno informatički orijentisana, mogu dobiti izvanredno znanje iz bilo kog predmeta, pa tako i iz srpskog jezika. Ja sam zaista dobio izvanredno znanje od svoje profesorke, a sada mentorke – Jelene Stojšić. Ni u čemu nisam manjkao, naprotiv – u nekim delovima sam doneo čak i veće znanje iz škole od drugih kolega.

Kako ste se odlučili za ovu školu?

Iskreno, ne mogu tačno da se setim kako sam pronašao školu – verovatno preko interneta. Pored toga što volim da čitam, voleo sam i da čačkam nešto oko kompjutera. Privlačili su me računari, te sam čak bio i na nekom takmičenju iz informatike u 7. Ili 8. razredu, tako da su mi moji roditelji preporučili i omogućili da idem u “Smart” gimnaziju. Kasnije se, naravno, više razvila ta ljubav prema književnosti. Primetio sam da sam godinama sve bolji iz književnosti, a, nažalost, sve lošiji iz informatike. Možda je to nešto i psihološki – neće srce nego pravo.

Ko vam je omiljeni pisac?

Teško da bih se mogao opredeliti za jednog. Kada sam pročitao poslednju stranicu Kamijevog “Stranca” (kog ćete čitati u četvrtom razredu), tog trenutka sam i konačno odlučio da upišem književnost. Tako da bih Kamija svakako izdvojio kao jednog od omiljenih pisaca. Naravno, na fakultetu i tokom života zavoleo sam i mnoge druge pisce, poput Miloša Crnjanskog, Kafke, Orvela, Markesa… Eto, ako baš moram da odaberem neka bude Crnjanski, ipak je on svetski, a naš!

Da li ste se Vi oprobali u pisanju?

Jesam. Pohađao sam kurs interaktivne fikcije i kreativnog pisanja proze na fakultetu, gde smo svake nedelje imali zadatke iz pisanja na različite teme, to je bila autorska književnost. Pišem nešto za svoju dušu i u nekom narednom periodu planiram da to i objavim, ukoliko naravno bude bio nekog interesovanja i ukoliko to što napišem bude imalo stilsku i umetničku vrednost.

Da li imate planove za budućnost?

Pa, kao i svako, imam neke planove. Trenutno sam u fazi pripreme i pisanja i objavljivanja naučnih radova. Konkretno, bavim se savremenom srpskom dramom – to je tema i na kojoj sam masterirao (u pitanju su drame Dušana Kovačevića, koje ćete takođe čitati u lektirama). Istražujem ih i pripremam radove koje ću objaviti u pojedinim književnim časopisima. Takođe, učim engleski jezik, te su mi planovi da u nekom narednom periodu upišem doktorske studije. Da li ću u tome uspeti, videćemo. Smatarm da čovek nikada ne treba da prestane da se usavršava i da napreduje.

Da li mislite da učenici treba da upišu Računarsku gimnaziju “Smart”?

Zaista bih svima preporučio Smart gimnaziju. Kao učenik sam uvideo da je to jedna veoma dobra škola, a kao nastavnik sam se možda još više uverio u to. Deca uzimaju sve zdravo za gotovo, ali sada, kada sam nastavnik, vidim koliko se zaista truda ulaže i koliko se zaista svi trudimo da ova škola bude ispred drugih. Mislim da smo na dobrom puta i da to zaista i ostvarujemo.

Da li pamtite neki zanimljiv događaj iz škole, koji nije bio direktno vezan za nastavu?

Bilo je dosta zanimljivih i smešnih situacija, zaista sam imao šašave prijatelje (naravno u pozitivnom smislu). Stalno smo pravili neke sitne gluposti, eto na prvu loptu – jednom je moj drugar iz razreda iz učionice nazvao telefon škole i predstavio se kao učenik koji želi da se upiše u školu. Javila se naša razredna i eto, na taj način smo se malo našalili sa njom.

Šta imate da poručite učenicima “Smart” gimnazije?

Uključite kameru! (Smeh)

Šalim se, ali ne sasvim – u svakoj šali ima malo istine. Zaista, uključite kameru. Ne kažem to zbog kamere, već zbog aktivnosti. Ne samo što mnogo propuštate činjenicom da ne idemo u školu zbog pandemije, već što smo se svi mi zaista potrudili da ovakva nastava bude “kako treba” i da se što manje oseti da nismo u školi. Malo nam ubija volju kad vidimo ugašene kamere i kad ne učestvujete u nastavi. Ponekad mislimo da smo i dosadni, pa nam sve ovo teže pada – tako da je ovo više molba nego savet. Savet bi, dakle, bio da se uključujete u nastavu, da budete vredni i pametni kao što inače i jeste.

Šta biste poruči sebi na početku upisivanja ove škole?

Ne uzimaj sve zdravo za gotovo, ovo je zaista dobra škola. Upijaj što više možeš i nemoj da misliš o nekim glupostima (na primer kako ćeš posle škole da igraš igrice), nego prati malo bolje na časovima matematike. Nemoj da imaš trojku, nije toliki bauk!

Da li ste na fakultetu imali matematiku?

Nisam! U četvrtoj godini gimnazije moj izbor fakulteta se konačno sveo na tri smera koja nemaju nikakve veze sa matematikom, tačnije na fakultete na kojima ne postoji katedra za matematiku. To je bio uslov mog upisa – da nemam više dodira sa matematikom! Zaista mi je bila problem u školi. Bio sam odličan učenik, ali matematika je uvek kvarila taj prosek.

Koji fakultet ste završili i u kom gradu?

U Novom Sadu. Završio sam Filozofski fakultet, master studije srpske književnosti.

Koliko ćete biti kod nas na časovima srpskog jezika i književnosti kao pripravnik?

Da bih ostvario pravo da radim u prosveti, nakon studija neophodno je da obavim pripravnički staž koji traje godinu dana. Nakon toga potrebno je da polažem ispit za licencu za rad nastavnika. Što se tiče mog pripravničkog iskustva u Smart gimnaziji, trudim se da budem prisutan na što više časova, da slušam i upijam što više, ali i da se uključujem sa svojim idejma i savetima. 

Novinari:

Miloš Vojnović i Vuk Kovačević, II2

Skip to toolbar