Nemački jezik traži šansu da ga bolje upoznamo

Ričard Porson je rekao da je život previše kratak da bi se učio nemački jezik. „Grub“, nekada i „odvratan“ ili „odbojan“, kako đaci i mnogi ljudi ovaj jezik opisuju i doživljavaju, bio je medij za izražavanje jakih emocija i misli najvećih pesnika poput Getea, Hajnea, nobelovaca Hermana Hesea ili Gintera Grasa. Temelji moderne filozofije postavljeni su takođe na nemačkom jeziku. Danas je nemački jezik oficijelni jezik Evropske unije i sve više dobija na značaju zahvaljujući mogućnostima koje zemlje ovog govornog područja pružaju. Postavlja se pitanje da li je nemački jezik zaista tako grub i stran. Kao profesor nemačkog jezika i neko ko je dva puta na duži vremenski period boravio u Nemačkoj mislim da je problem u tome što nemamo konkretnog dodira sa njim. Većina mladih sluša muziku i gleda filmove na engleskom jeziku i samim tim ga doživljavaju „lakšim“ i „pristupačnijim“. Studirajući, imala sam priliku da upoznam osobe koje su odrasle na nemačkim crtaćima i koje engleski doživljavaju kao stran i težak. Da li je onda problem u tome koliko smo „izloženi“ uticaju nekog jezika? Da li bi cela ova priča danas drugačije izgledala da je na glasanju za oficijelni jezik u Americi nemački jezik dobio za jedan glas, kao što je bio slučaj sa engleskim? Možda nismo ni svesni da taj „grubi“, „teški“ i „nepristupačni“ nemački i nije baš toliko loš, možda samo nije dobio šansu da ga bolje „upoznamo“.