Opšti nastavni predmeti

Filozofija

Cilj učenja Filozofije je da razvijanjem sposobnosti za sistematsko, samostalno, problemski intonirano, refleksivno, kreativno i kritičko mišljenje učenicima omogući i olakša misaono i vrednosno orijentisanje u savremenom svetu, da ih osnaži u formiranju sopstvenog pogleda na stvarnost i pruži im oslonac za promišljeno i odgovorno odlučivanje i delovanje.

Razred Četvrti
Nedeljni fond časova 2 časa
Godišnji fond časova 62 časa

 

ISHODI

Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:

TEME i

ključni pojmovi sadržaja programa

– formuliše filozofski relevantno pitanje i uoči filozofski problem u nekom tekstu ili fenomenu;

– objasni zbog čega nije moguće dati jedinstveno određenje toga šta je filozofija i čime se ona bavi;

– odredi mesto filozofije među oblicima duhovne kulture: mit, religija, nauka, umetnost;

– poredi karakteristike, domene i mogućnosti različitih izvora i tipova saznanja (čulnog, razumskog i umstvenog);

– u prihvatanju saznanja i uverenja prednost daje racionalnim razlozima u odnosu na druge autoritete (otkrovenje, tradicija, mišljenje većine);

– analizira primere upotrebe različitih metoda filozofskog ispitivanja: dijalektičke, analitičke, hermeneutičke i fenomenološke, i procenjuje njihovu specifičnost u odnosu na naučne metode;

– služi se metodama kritičkog čitanja teksta i stručnom terminologijom u artikulisanom prikazu neke filozofske pozicije;

– u komunikaciji sa drugima prezentuje, usmeno ili pismeno, i uz upotrebu odgovarajućih IKT sredstava, ideje i argumente na jasan, informativan i koherentan način, ne namećući ih drugima;

– situira rešenja filozofskih problema, debate i argumente u istorijski kontekst i određuje njihov uticaj na svetonazor određene epohe;

– prikaže na primerima karakteristične probleme pojedinih filozofskih disciplina (metafizika, epistemologija, logika, etika, estetika, politička filozofija);

ODREĐENjE FILOZOFIJE
Pojam filozofije

Osnovni filozofski problemi i discipline

Odnos filozofije i mita, religije, umetnosti i nauke

ANTIČKA FILOZOFIJA
Pitanje prapočetka

Problem bića, mnoštva i kretanja

Značaj suprotnosti za tumačenje prirode

Problem istine i privida (znanje, mnenje)

Retorika i dijalektika

Metafizička određenja stvarnosti

Znanje, dobro, vrlina

Problem idealnog društvenog poretka (pravednost)

Pitanje individualne sreće

SREDNjOVEKOVNA FILOZOFIJA
Uloga filozofije u formiranju hrišćanskog učenja

Odnos vere i razuma – kontinuitet i diskontinuitet s antičkom filozofijom

Platonovska i aristotelovska tradicija u filozofiji srednjeg veka (problem univerzalija, dokazi o postojanju boga, sholastika, renesansa)

– interpretira probleme, autorske opuse i teorije koji su reprezentativni za istorijski razvoj filozofije;

– procenjuje značaj različitih metafizičkih i epistemoloških shvatanja za formiranje modernog naučnog pristupa izučavanju prirode, čoveka i društva;

– koristi ideje filozofski utemeljenog umeća življenja (npr. antičkih koncepcija umerenosti i eudajmonije) da koncipira, praktikuje i promoviše zdrav i ekološki stil života;

– prepoznaje i izbegava simplifikacije, predrasude, stereotipije i uobičajene sofizme u argumentaciji;

– argumentovano raspravlja o pitanjima kulturnih i društvenih vrednosti i ideoloških orijentacija u savremenom društvu;

– u diskusiji razlikuje pretpostavke i karakter saznajnog, moralnog i estetskog rasuđivanja, i u raspravi o vrednostima respektuje principe konzistentnog logičkog mišljenja, korektnog argumentovanja i osnovne etičke vrednosti;

– izvodi praktične implikacije određene vrednosne pozicije i procenjuje njenu relevantnost ili univerzalno važenje nekog etičkog principa u svakodnevnom kontekstu;

– formuliše (na podsticaj filozofske lektire) vlastito stanovište o određenom vrednosnom pitanju u tolerantnoj raspravi sa drugima ili u argumentovanom pisanom prikazu (eseju);

– rasuđuje o ključnim dimenzijama i ciljevima naučnog znanja.

FILOZOFIJA NOVOG DOBA

Shvatanje čoveka, prirode i društva u renesansnoj i novovekovnoj filozofiji

Novi koncept nauke i znanja – rođenje moderne nauke (naučna metoda)

Problem supstancije

Pitanje pouzdanog izvora saznanja (empirizam – racionalizam)

Granice saznanja – Kantova kritika saznajnih moći

Načela razuma u pravu i politici (prosvećenost, liberalizam)

Um i sloboda (Kant)

Od transcendentalnog ka apsolutnom subjektu

Umna sinteza stvarnosti (spekulativni idealizam, marksizam)

SAVREMENA FILOZOFIJA
Kritika metafizike kao zajedničko polazište različitih pravaca u savremenoj filozofiji

Odnos prema nasleđu evropske racionalnosti

Egzistencija kao pitanje slobode izbora i odgovornosti

Odnos filozofije i nauke: pozitivizam, fenomenologija, kritički racionalizam

Jezička i logička analiza kao novi ključ filozofije: hermeneutika, filozofija jezika

Problemi savremene političke filozofije: demokratija, totalitarizam, kontrola i moć, društvena pravda

Primenjena etika kao filozofski pristup problemima savremenog sveta i svakodnevnog života

Skip to toolbar